novi gradonačelnik

/14. prosinca 2004./

Izabran novi gradonačelnik - jebe se nekoga za tu vijest!? No mnogi su to "emotivno" doživjeli (kao da već nismo znali da je dogovorno da to bude Ljubo)... Ali eto nekomu značenje riječi "dogovor" nije u potpunosti jasno ili se samo prave da im nije jasno ili pak žele lansirati takav dojam u javnosti. Pa - u čemu je fazon? Ma i ptice na grani znaju da su se SDA i HDZ dogovorili da tu funkciju obnaša Ljubo no u dijelu naše javnosti taj događaj može izgledati kao svojevrsna "kapitulacija" pa su se predstavnici SDA potrudili za koreografiju tobožnjeg pokušaja borbe za muslimanske interese u Mostaru - tako da mirne savjesti i čista obraza mogu kazat ljudima:"Ma, šta ćeš - probali smo ali jebi ga!" Uh, dođe ti da zaplačeš - jadni ljudi... No, svejedno čestitke novom gradonačelniku Mostara!

dan državnosti

/24. studenoga 2004./

"Danas je dan Republike

i stari je popio malo,

na televiziji Lepa Brena

i stari se sjeća ratnih vremena..."

Iako BiH odavno nema status "Republike" - ova pjesma mi je pravo legla povodom objavljivanja `neradnog dana`! Taj datum je, kažu, izabran kao simbolika "kontinuiteta" državnosti koju su ZAVNOBIH-om utemeljili oni koji su:

"poturali svoja pleća,

gazili hladne rijeke,

jeli koru s drveća"

Osim već poznatih činjenica nepriznavanja i neuvažavanja ovog "neradnog dana" - kao i sve u ovom našem kontradiktornom zemljopisnom području - i u ovom slučaju nema se što novo dodati osim:

"jesi li normalan, Dragane,

zatvaraj prozore,

ne radi grijanje"

"kome zvono zvoni?"

/13. studenoga 2004./

Sigurno da E. H. nije bio opterećen razmišljanjima koja se od nedavno vrte po glavama kočinara... Povodom blagdana Svih svetih, ljudi su došli na mjesno groblje u Kočinama da se sudjelujući na sv. misi pomole za svoje pokojne i dočekao ih je "prazan" zvonik kapelice! Prve asocijacije su bile: "ma valjda je skinuto radi restauracije ili tako nešto" - nitko nije mogao povjerovati da je zvono ukradeno jer je to zvono uspjelo `preživjeti` sva ratna događanja i poratna vandalska devastiranja - no, eto ipak se dogodilo. Prema saznanjima iz MUP-a mediji govore da je zvono pronađeno a vjerojatni počinitelji tog, najblaže rečeno - vandalizma, privedeni. Očekuje se da će ubrzo i zvono upotpuniti "sliku" povratka - vraćanjem na zvonik kapelice u Kočinama.

i ...

/13. listopada 2004./

Prošli su izbori - svi govore da su pobjednici a nitko ne zna tko je pobijedio; tako ti ga je to kod nas! A po Mostaru barikade, doduše "legalne" ali ipak iritirajuće – k`o biva: "radovi na putu", tj. `meću pacalt` i sad ćemo moći brže ulijetati u krivine - cool. Što su nam još izbori donijeli - pa evo npr. još jedan striptiz - nije riječ o razgolićivanju političkih "programa" nego onom klasičnom, bizarnom i jeftinom striptizu po birtijama. Kako je bilo – ne znam, ali vjerojatno kao i s predizbornim obećanjima, ljudi se `napale` i puno očekuju a ono…

plakat

/8. rujna 2004./

Evo me jopet - ne s nekim novostima iz sparnog Mostara - nego s još jednom blic verzijom mojih percepcija...Što se tiče politike (a što je to politika) - čitam na najnovijem promidžbenom materijalu hrabar slogan: "Mostaru budućnost a ne sudbina!" Čudi me da još uvijek nisu reagirale "kadije" iz OHR-a i sličnih paradržavnih institucija međunarodne jadnice jer smo navikli na manijakalnu `od oka preko čibuka` cenzuru. Sjećam se kako su prošli put zabranjeni plakati "opredjeljenje ili istrjebljenje" jer valjda nije u naravi demokracije da se javno ljudima posvješćuje "istrjebljenje" - iako to doživljavaju, ljudi "ne smiju" biti svjesni te činjenice a sve po cijenu idolopoklonstvenog klanjanja "miru"!? Ustvari najklasičnija odlika totalitarizma su raznorazne metode "očuvanja mira" na uštrb slobode. Stalni povijesni hazard blefiranja "mirom" gušio je i guši slobodu nelikvidne svijesti. Svi mi u savjesti znamo odvagnuti da je sloboda višestruko kvalitetnija vrijednost ali se rijetko usuđujemo to naglas izgovoriti...Sloboda ima hrabrosti za budućnost a s druge strane "zbog mira u kući" pogni šiju i prihvati sudbinu - na nama je da izaberemo, ne samo na izborima nego svakodnevno!

Tihomir Blaškić

/30. srpnja 2004./

Blaškić uskoro na slobodi! Točnije, evo ga stiže već u ponedjeljak. Ma što da se kaže - golemo, ne možeš povjerovati da se takvo što može dogoditi u onom Haagu - ali eto može, napokon su malo "spali" s onog fazona `zapovjedna odgovornost`!

izranjanje...

/29. srpnja 2004./

Šetao sam ulicom Kralja Tomislava kad sam čuo pucketanje u daljini - bio je to vatromet upriličen pri otvaranju "Starog" mosta - no očito da je autorima tog događaja bio interesantan samo jedan dio mostarskog neba tako da je `normalno` što nisam ništa uspio vidjeti.Kasnije sam na TV-u gledao neke detalje te ceremonije imajući dojam kako se radi o otvaranju piramida u Egiptu, nekoj procesiji derviša ili kakvoj fešti u Palestini; ali nije - to je bio Mostar 2004. godine - valjda!? No mostarski & bh. muslimani su osjećali nekakvu satisfakciju gledajući kako osmanlijski folklor paradira preko mosta. Malo tko se sekirao što je iz ceremonije prelaska preko mosta izbačena Hrvatska glazba Mostar ali je upao u oči "lokalni fratar u prvom redu" koji se nikako nije mogao uklopiti u koreografiju nostalgične ode zulumu stoljetne turske okupacije.Osobno poštujem mnoštvo muslimanskih sakralnih objekata koji su kao simboli islama izgrađeni u to vrijeme po Mostaru - no pored toga, jedina lijepa stvar koja se Mostaru dogodila tijekom mračnog razdoblja turske okupacije jest Stari most kojeg ne doživljavam kao asocijaciju na islam nego kao simbol Mostara. Stoga, više nego naivan (a u svjetskim očima i kontraproduktivan) je pokušaj da se Stari most koristi kao politikantsko oružje protiv Hrvata.Iako Kemo, Tifa i Fazla one noći to nisu otpjevali, evo uzimam za pravo citirati ih "izronio je" a s njim zajedno izranjaju mnoge do sada tabu teme, izronit će istina za one koji je vole...

manifestacija!?

/19. srpnja 2004./

U tijeku je euforija oko programa svečanog otvaranja Starog mosta. Kao dio manifestacije predviđen je bio i prijateljski susret mostarskih nogometnih momčadi Zrinjskog i Veleža; ali nešto su se ušutili, izgleda da od tog događaja, nažalost - neće biti ništa, a zašto - pitajte idejne tvorce "jedinstvenog Mostara"! Taj najavljivani susret trebao je biti glavana `poslastica` cjelokupne manifestacije, ali jebi ga!Pričaju da će u točki s mališanima `nedostajati` dio djece Mostara no "show must go on" (ako sam potrefio ispravno), te javljaju kako ni Zdravko Čolić neće sudjelovati, a već odavno je poznato kako nema ništa od modernizacije mostarske Zračne luke - izgleda da se sve svelo na asvaltiranje maločak trotoara i Titove.No i bilo je prepotentno očekivati nešto kvalitetno - naša posla!

svitnjak

/24. lipnja 2004./

Bišće polje: Ivanjska noć u bljesku svitnjaka, mnoštvo u parku Spomen kapelice koja je izgrađena u znak sjećanja na žrtve II. svjetskog i Domovinskog rata. Ovaj tradicionalni običaj paljenja svitnjaka, pored gostiju, okupio je ljude iz Gnojnica, Blagaja, Kosora, Malog polja, Vranjevića i Kamene.Uz povjetarac i mezu - pivo se nije uspjelo ohladiti; vatra je gorjela do dugo u noć!

lipanjske zore

/10. lipnja 2004./

Ovih dana započelo je obilježavanje 12. obljetnice "Lipanjskih zora" - sjećanje na `dane ponosa i slave`, sjećanje na poginule u akciji oslobađanja Mostara od srbijanskih vojnih formacija i njihovih suradnika.
U sklopu obilježavanja "Lipanjskih zora" položen je vijenac na križ ispred Spomen kapelice. Tom prigodom gnojničani su se prisjetili poginulih suboraca te im ispod zastave i uz molitvu odali počast.

križofobija

/25. svubnja 2004./

Konstantno drukanje "širokih narodnih masa" ovdje kod nas je uobičajena pojava. No u naletu inspiracije autori nerijetko i prekardaše, svjesni kako "profinjene" metode bez konkretnih brutalnosti neće uroditi plodom - plodom, kakvim to plodom? Budući da naslov najavljuje amatersku šetnju kroz psihijatrijsko-religijske fenomene, slobodan sam parafrazirati onu biblijsku usporedbu o "plodovima"...
"Stablo se poznaje po plodovima" - plodovi su krajnji rezultati dugotrajnih nastojanja, od osobne do društvene razine. Naraštaji suvremenika prolistali su kroz razdoblje raspada jednog sustava, krvavo procvjetali u ratu i danas su se već zametnuli sitni plodovi. U procesu zrenja ti zametci mogu zakržljati ili se u punini razviti formirajući bitak svog postojanja: svima prepoznatljiv plod.
Plodovi društvenih skupina su isto tako, neovisnom promatraču lako prepoznatljivi - ne samo po izgledu ili nazivu, nego prije svega po ukusu. Iako nisam apsolutno nepristran, gledajući `sa strane` osjetim gorak okus u ustima kad čitam i slušam vijesti o vandalizmima nad križevima diljem BiH (da se ne bih rasplinuo, ostavljam drugima da pišu o ostalim vandalizmima).
U kršćanskoj tradiciji križ, pored svjedočanstva spasenja, ima (vjeruje se!) i funkciju zaštite od Zlog. Grubo rečeno, prema kršćanskoj "klasici": `Vrag se plaši križa`!
Osobno ne vjerujem da postoji Vrag, Đavo ili Sotona, isto tako ne vjerujem da je netko tko iz mržnje ruši, lomi, spaljuje ili pokušava oskrnaviti križ = isključivo zla osoba, ne mislim da su rušitelji križeva Đavlovi sinovi - dapače, svi smo mi (sve živo) djeca Božja (kako god Ga nazivali, kojim god imenom). Ali plodovi rušitelja križeva su "gorka netolerancija", slijepa isključivost koja odašilje ružnu poruku i to zabrinjava.
U kontekstu "križofobije" bih da spomenem i najavljeno osnivanje nekakve udruge "Josip Broz Tito" u Mostaru, koju se najavljuje kao podsjećanje na: "na najvećeg antifašistu ovih područja - Tita"... Tito me asocira na onu partizansku pjesmu:"Mi nosimo kapu sa tri roga, borimo se protiv (B)boga!". Tito je zapisan u povijesti kao vođa partizanskog pokreta koji se borio protiv fašističke okupacije, on je tada bio antifašista. No veličati to razdoblje njegovog života u kojem je, slažem se, ispravno djelovao a zanemarivati cjelokupnu "sliku" njegovog "lika i djela" – nije fer! Što je to još Tito bio osim antifašista, koja su to još njegova "djela" po kojima ga pamtimo? Evo ovako nasumice da pokušam nabrojati po koje: Blajburg, Dravograd, Inforbiro, Goli otok, Hrvatsko proljeće… Za te njegove podvige (u njegovoj režiji, s njegovim blagoslovom ili barem bez njegovog protivljenja) znala je i znade javnost – stoga je više nego licemjerno nazivati ga antifašistom jer iskreni antifašist cijeli život ostaje dosljedan načelima antifašizma i konstantno se suprotstavlja društvenoj nepravdi, prisili i diskriminaciji a ne kao Tito "iz princa se pretvori u žabu", iz antifašiste u neofašistu klasičnog komunističkog tipa.
Ali gdje je tu u priči o Titu ova "križofobija"? Siguran sam da je i Tito bolovao od nje - no u osnivanju udruge "Josip Broz Tito" u Mostaru, u ovakav vakat, prepoznaje se suptilan križofobični segment, to je još jedan koreografski detalj u ovom cirkuskom šatoru, uvertira pred središnju točku na trapezima za koju je glavni preduvjet povjerenje u partnera…

oklen pare, frajeru?

/11. svibnja 2004./

Svaki dan slušam kojekave verzije o potrebi i načinu trošenja 10 milijuna maraka za svečanost otvaranja Starog mosta u Mostaru...Ama nekako smo navikli da ove naše glavonje "namjenski" troše pare koje pristižu kao pomoć međunarodne zajednice ali belaj je u tomu što su se oni opasno okuražili pa bi sada da balahuju i s ovim našim jadnim konvertibilnim markama - deset milijuna za taj teferič morat će se namaknuti iz domaćih izvora, kanut će tu dobro svi, od lokalnih institucija, preko županije i federacije do onoga što zovemo Bosna i Hercegovina - svi će oni zašiljiti olovke, gumice u ruke i zaboga dajdera za Stari most - a od čega burazeru, od čijih usta se to može otkinuti - uf, ne pitaj - u pitanju je patriotizam (bošnjačka vizija nakvog kvazi domoljublja).Od rušenja, preko obnove do otvaranja Starog mosta - najmanje je važan bio Stari most i sve što je on značio ljudima koji su mu se divili, preko njega zaljubljeno šetali, s njega sjetno u Neretvu buljili i s njim živjeli - ništa od toga nije bilo (niti je) bitno, u pitanju je uvijek bila i jest jeftina ali profitabilna politička manipulacija.Uskoro ćemo na pozornici "jedinstvenog" Mostara biti počašćeni izravnim uprizorenjem ekstravagantnog igrokaza: pred našim očima u havu će otići 10 milijuna (kažu da to podrazumijeva saniranje infrastrukture, moderniziranje Zračne luke i osiguravanje europskih guzonja!?) - na nama je da pljeskom i ovacijama uzvratimo gromoglasno...

P.S.
Čitam da onaj Francuz - kako se piše - Širak neće doći na teferič - mhh: koliko ćemo to uštedjeti?Ako još koji otkaže bit će viška para - kuš onda!?

mamurni uranak

/11. svibnja 2004./

Ama išo` sam na Bunicu - oni Lijani došlepali nakav gril i natakarali stranačku zastavu "(K)RADOM ZA BOLJITAK" i dijele kobasice "sumnjiva porijekla" - bljak & fuj! Eto, `ko biva ošišana je trava i to ti ga je bila jedina aktivnost tudena - ostalo: tuga teža - rastureni oni WC-i i sve nakako dotrajalo, jadno a vrijeme tmurno skoro kao i ljudi.
I pobjegnem ti ja o`tale u Mostar, u park - da vidim što ima tamo - kad ono ima prilično ljudi, umirovljenici prifatili porcije graha, uštogljene face oblijeću novinari i osmjesi na ponekom jugonostalgičnom obrazu u stilu "druže Tito mi ti se..." (što: kunemo - jebemo? / ne znam). Uglavnom, zaglibim tu s pobrom, ćopili smo litrenjaču (plastičnu) Ožujskog i uz amatersku jeku neke lokalne rock skupine, ubrzo ju i iskapili.
Ispred mene jedan nadri-intelektualac kečio se pred kamerom HRT-a, uvjeren da zbori nešto pametno a ja sam uzrignuo (jel zbog Ožujskog?), predratna profesorica marksizma s friško napravljenom frizurom štipala je svog đuturuma da manje pije, pas lutalica je oblizivao ostatke čorbe iz pokusanih tanjurića (jel više potrebno napominjati da su i oni bili plastični)...
Sve u svemu ovaj Prvi svibanj nije više "Prvi maj" - nema karanfila, nema (barem javno deklariranih) komunista pa čak ni pišljivog SDP-a, što bi rekli:"Nema više vila, vilenjaka, baba roga, čarobnjaka..."
Ubrzo smo odšetali do Gradske kavane ulicom koja se do rata zvala "Lenjinovo šetalište", tu je pivo zabetonirano s dva-tri konjaka uz pet-šest prigovora i psovki konobaru, bacila se koja "ljudska", snimilo se većinu prkana a uspjeli smo i nazvati govorni automat 092/860-860 za pomoć pri dovršetku izgradnje spomenika palim braniteljima te smo mirne duše odpičili doma i "zna se" - u krevet!

obljetnica HVO-a

/travanj 2004./

Svim dragovoljcima, veteranima,
a posebice obiteljima poginulih
i ranjenim pripadnicima postrojbi
Hrvatskog vijeća obrane
čestitam obljetnicu HVO-a!

MOmuftija show

/ožujak 2004./

"P R A V O V J E R N I"

ANTISEMITIZAM & ANTIKRŠĆANSTVO

(mostarski muftija hadži Seid efendija Smajkić)

...

"Mi smo 450 godina bili domaćini u ovome gradu, svakome je bilo komotno. Što znači izmjena strukture? Znači da od tih finih domaćina koji su svakome dali širinu i koji su svakome dopustili da se ispoljava na način kako hoće, znači dopustiti nekome koji je jučer palio i žario, dominaciju"

"Čovječe, pogledaj Jeruzalem sada. Što je u Jeruzalemu to što se događa? Zato što su tamo Židovi, što muslimani ne upravljaju. Sto godina, za vrijeme križarskih ratova tamo su upravljali kršćani, i tamo je krvi bilo do koljena. Tamo mira može biti samo kad muslimani budu vladali, jer ostali ne umiju, nemaju mjeru, ne umiju se ponašati tolerantno i kulturno"
"Vidite li onaj opominjući križ gore na Humu. Hoćemo li se sada vratiti na 91? Nosi mi ono tamo! Ali hoće vraga nositi, tamo se već priprema velika ogromna crkva da se napravi"

napokon - spomenik

/ožujak 2004./
Na našu bruku, tek ovih dana Mostar je dobio spomenik poginulim braniteljima.
Simbolično svjedočanstvo borbe za slobodu; sjećanje i opomena!

dinamo - zrinjski - hajduk

/veljača 2004./

Završnicu turnira "Gojko Šušak" obilježili su navijački sukobi ali vidi čuda nisu iskonstruirani:"na nacionalnoj osnovi" !
Ma jok, sve su ti ga to Hrvatine no nešto se ne vole – segment suvremene hrvatske tradicije baštinjen kroz mnogobrojne susrete vječitih rivala: Dinama i Hajduka.
No meni je žao što se Zrinjski nije uspio plasirati u završnicu turnira i što se dosta Mostaraca trošilo deklarirajući se kao Torcida i BBB. Možda se većina tih momaka osjećaju kao pravi hajdukovci i dinamovci – to je njihovo pravo ili problem nije bitno ali eto barem je utješno što se među privedenim izgrednicima nisu našli ni Ultrasi ni mostarski Torcidaši i BBB-evci.
Ultrasima pozdrav "ma gdje bili" i nadam se da na najavljenom prijateljskom susretu između Zrinjskog i Dinama u Mostaru neće biti opet ista situacija… Neće valjda opet mostarski BBB navijati za Dinamo a samo mostarska Torcida za Zrinjski, želio bih vidjeti ULTRA-S izdanje mostarkih BBB-a i Torcide!

... & point

/siječanj 2004./

Novi europski instant proizvod: "Trajno", homogenizirano i bez konzervansa; čuvati na konstitutivnoj temperaturi a rok upotrebe ne-ograničen! Uputa za pripravu: U dobro zagrijanu masu od 100.000 ljudi dodati jednu žlicu i jednu kašiku konstitutivnosti, miješati dok se masa ne zgusne, zatim dodati malo naribanog `kozjeg roga` te radi arome sušeni ljiljanov list.
Već presječeni MO-biskvit premazati dobivenom masom i sastaviti a kao završnu glazuru upotrijebiti raspoložive ćirilične pikanterije.

"kuda idu divlje svinje"

/siječanj 2004./

Ima ona starinska:"Zašto pada snijeg? - Da svaka živina pokaže svoj trag!" U Mostaru nije pao snijeg za Božić i Novu godinu ali Visoki predstavnik ipak uspijeva pročitati neke tragove: prepoznaje krupnu i sitnu divljač, domaće životinje kao i cvrkute promrzlih ptičica…

Taj dasa uopće ne nišani nego ožeže po nahođenju – barem nama tako izgleda, jedino ako pri presijecanju "bh. čvora" nema neko sofisticirano navođenje preko satelita…
Koliko će u slučaju Mostara odstrjel biti efikasan, ovisit će o tomu hoće li Visoki pajdo skužiti "kuda idu divlje svinje" a kuda ne/smiju? Hajka je najavljena za prvu polovicu siječnja 2004. godine i uskoro će u njegovim vitrinama biti novi mostarski trofeji, zasigurno da će to biti rogovi ali čiji – ostaje da se vidi.

U svakom slučaju morat će se ostaviti i koridor za divlje svinje jer im je po Ustavu zagarantiran slobodan pristup hrastovim šumama a to je ono što svi želimo: jedinstven Mostar bez diskriminacije na osnovu masnih naslaga!

Haag

/prosinac 2003./

Nizozemska … Prva asocijacija: Matan iz "Prosjaka i sinova", scena ilegalnog prelaska granice i njegovo pravdanje policiji da želi ići u `Niskozemsku` jer ima istu zastavu kao Hrvatska!
Druga asocijacija: Srednja škola, ambijent predratnog caffe-a "Amsterdam", na zidovima slike brodova s trobojnicom crven-bijel-plav i srce puno nečega što nema nikakve veze s Amsterdamom!

No zadnjih godina asocijacije su zamijenjene frustracijama. Nizozemski Haag filuje Balkan ne-spretno izbalansiranim dozama pravde/osvete i htjeli mi to ili ne - taj politički kič od suda bit će nekada jedan od temeljnih izvora za "pisanje" povijesti ovog exyugosovenskog prostora u razdoblju 90-tih. Naravno da nije u pitanju pravda i istina nego interesi "belosvetskih" moćnika, u tom stilu je i djelovao ovaj `sud` - na početku se nastojalo očuvati imidž muslimana kao žrtve kojima eto Zapad pomaže (u BIH i na Kosovu) s nakanom da se na djelu pokaže kako nema napetosti između Zapada i islamskog svijeta dok se u zadnje vrijeme može primijetiti kako sindrom "11. septamber" ulazi u sudnicu.
Očito da se u slučaju BiH rata izbjegava retorika klasične agresije, a od optužbe zapovjedniku muslimanskih snaga u Srebrenici do optužbe protiv gosp. Kubure - zapovjednika 7. muslimanske u čijem sastavu su bili mudžahedini iz islamskih zemalja (Ladenova raja?) pola(h)ko blijedi ta slika muslimana kao žrtve. Budući da je na političkom tržištu istina već odavno pojeftinila, očekivati je i skori kolaps sarajevske burze…

spomenik

/prosinac 2003./

Spomenik je super, pohvala za ideju i svaka čast umjetniku – bez suvišnih detalja uspio je izraziti karakter Tuđmanove ličnosti i osobnost. Neargumentirano režanje ne može oskvrnuti lik prvog predsjednika neovisne Hrvatske i sva oglašavanja povodom otkrivanja spomenika Tuđmanu u Širokom Brijegu jesu samo jedan od načina izražavanja patološke mržnje prema Hrvatima "ma gdje bili". Spomenik Franji Tuđmanu može biti podignut u New Yorku ili Parizu i siguran sam da nitko to ne bi protumačio kao hrvatsku agresiju na U.S.A i Francusku.

No naši lokalni "pacifisti" dovoljno su vulgarni da se usuđuju F. Tuđmana, antifašistu iz II. svjetskog rata - nazivati ustašom dok istovremeno osuđivanog islamistu i ratnog zločinca (pitajte Carlu del Ponte) glorificiraju te kao u općini Mostar-Stari grad izglasavanjem odluke o preimenovanju Musale u "Trg Alije Izetbegovića" – potvrđuju svoje licemjerje. Bit će da je u pozadini sveopćeg nerazumijevanja među narodima koji žive u BiH ono "svatko ima svoje razloge" a ja bih dodao i `svatko ima svoje strahove`, sociološki i politički proizvedene strahove…

Mostar?

/studeni 2003./

Mrtav – hladan, pretvarajući se da pase travu koje nema, tvrdoglavi mostarski simbol ne sekira se hoće li biti namagarčen… Na nezdrave vibracije, preglasnih -"velikih" ideja on uopće ne miče ušima, ne osjeća čak ni potrebu da eventualno mahne repom a kamo li da se ritne, on jednostavno nema komentara na konfuzne verzije političke budućnosti njegovog Mostara. E moj Mago, evo u mojoj i tvojoj – dobro ti poznatoj blagajskoj općini Mostar-Jugoistok najavljen je referendum za nakvu samostalnost – ma ne bolan za samoupravu nego ko` biva samostalnost općine, kužiš? Ama ne kužim ni ja ali eto kažem ti jer smo obadvojica 1991. godine imali prebivalište na tom području pa možemo glasovati na tom referendumu – ma da Posrt, Blagaj e to ti je to. Pa oš ti ić na referendum? Nećeš dašta, neću ni ja. Šta - mlatim praznu slamu, ma znam ali eto nekako mi lakše kad s nekim ovako ljudski prozborim – a šta tebi je svejedno, tebi je svakako nositi tovar ljudskih gluposti a svaki tvoj komentar proglase revanjem – ma točno, to ti je demokracija - jes vala bio kenjac u komunizmu a sad si gosp. Magarac, otmjeno nema šta! Ma pametan si ti Mago, baš ti hvala za ovu besjedu, sad mi je jasnija ta pompa o ispaši i mrginjima – ajd srdačan iaaa!

nogomet U fudbalu

/listopad 2003./

Prije svega: BRAVO ZRINJSKI ! A onda bravo i za Ultrase – vratili su se na stadion – to je super jer bez njih je ugođaj nepotpun. Večer prije: Hrvatska dobila a BiH igrala neriješeno. Na utakmici u Sarajevu viđen je transparent koji je napravljen prvenstveno s nakanom da provocira Hrvate – ali ko` ih jebe… (ovaj odgovor sa stadiona Zrinjskog je simpatičan i čini mi se prikladan). No želio bih malo o manipuliranju s ovim "U" - naravno radi se o ustašama; muslimani to koriste kad pokušavaju kompromitirati Hrvate a pri takvim provokacijama zaboravljaju da su njihovi preci prednjačili - aktivno sudjelujući u stvaranju ustaških "tekovina".
Istine radi, ustaški pokret je osnovan još u vrijeme Kraljevine Jugoslavije i tad je djelovao kao jedini revolucionarni pokret na ovim našim područjima boreći se protiv apsolutističke monarhije - no za vrijeme II. svjetskog rata ustaše su surađivale s fašistima i do danas taj pokret nosi etiketu fašističke orijentiranosti. Ne želeći umanjivati odgovornost vlasti NDH koje su ušle u II. svjetski rat i izašle iz tog rata kao fašistički partneri, naglašavam da je interes ustaškog pokreta uvijek i jedino bio: HRVATSKA DRŽAVA – e pa sad može se raspravljati o tome opravdava li cilj sredstvo! Na koncu poznata je činjenica da je pod vodstvom Lorkovića i Vokića ustaško čelništvo već u drugoj polovici II. svjetskog rata imalo kontakte sa Saveznicima i da je skoro bila dogovorena suradnja ustaša i Engleza pri planiranom (ali nažalost neostvarenom) iskrcavanju saveznika na jadransku obalu.
Ne želim biti odvjetnik ustaškog pokreta nego jednostavno pokušavam objektivnije – iz više kutova sagledati određenu temu – u ovom slučaju fenomen "ustaše" i sve što se pod tim s pravom ili ne podrazumijeva. Inače – lingvistički "ustaša" dolazi od ustanak, ustanik, onaj koji ustaje u obranu svojih prava a protiv nepravde.

lakrdija

/listopad 2003./

Ponedjeljak, 20. listopad 2003. godine; na nekim institucijama: zastave na pola koplja, što se događa, nisam čuo da je proglašen dan žalosti... Tko se to igra sa zastavama – mada je razumljivo da se ovakve zastave može shvatiti kao igračke ali nije red da se s njima barata kako komu ćeif. Postoji čitav zakon o isticanju zastava i postupanju sa zastavama, svaki drugi postupak je lakrdija i oskvrnuće tog simbola države, premda je i država koju simbolizira ta zastava također lakrdija pa je valjda prepotentno očekivati dostojanstven odnos prema njezinu simbolu!? Kažu: "Bolan umro Alija, kako neće spuštati zastave" Peke! – tko žali za Alijom može spuštati zastavu u svom dvorištu, može to uraditi neka udruga građana ako se njihovo članstvo slaže s takvim postupkom ili pak neka politička stranka u svojim prostorijama ali javne, državne institucije nikako.
Alija Izetbegović je bio član Predsjedništva ove države ali je umro kao građanin BiH bez ikakve državničke funkcije a za "spuštanje zastave na pola koplja" nadležni organ mora donijeti odluku i to se događa isključivo u slučaju smrti AKTUALNIH visokih dužnosnika države što pri ovoj insceniranoj lakrdiji nije bio slučaj. Takvoj osobi (koju dobar dio BiH javnosti smatra odgovornom za ratne zločine) odavati državničke i po svoj prilici (kako je najavljeno) i vojne počasti – jest ne samo licemjerno i skandalozno nego prije svega ponižavajuće za sve one (da kažem u Alijinom stilu) građane Bosne i Hercegovine koji su na svojoj koži iskusili Izetbegovićev patriotizam…

jopet ugrijalo

/svibanj 2003./

Od hrpe mostarskih, proljetnih događanja, evo, spominjem jedino Melodije Mostara samo zato da bih čestitao onim curama: "Divlje Ruže" koje su stvarno bile "prave" !

A inače - nešto mi se ne piše - pa Vas u ovom osvrtu ostavljam nasamo s preslikom jednog od aktualnih mostarskih plakata...

coca-cola & brkovi

/travanj 2003./

Kažu da su u Hadžićima (tvornici Coca-Cole) pronašli eksplozivnu napravu s antiameričkom porukom. Ovaj čin ne želim podržati a niti nešto posebno osuditi jer je takvo što bilo i za očekivati nakon javnog poziva "bošnjacima" da ne piju Coca-Colu te na taj način izraze neslaganje s napadom na Irak…

Još jedan od načina "solidariziranja" sa Sadamom i iračkim narodom, na koje se ne gleda samo kao na žrtve ovog američkog napada nego prvenstveno kao simbole islamskog prkosa i ponosa, jest i puštanje brkova !
Skoro da bi se sve to moglo okarakterizirati kao simpatično da neki dan rušitelji križeva u Stocu nisu ironično potpisali svoje djelo s jednim takvim grafitom: "pustit ćemo brkove…" ! ?

bonton

/travanj 2003./

Bush & Blair se, između ostalog, dogovaraju kako ovom trećem i njemu sličnima pojasniti da je nepristojno upirati prstom ali čini mi se da je to jedini pristojan potez koji se u ovakvim okolnostima može i mora učiniti.

bravo "cuja"

/ožujak 2003./
Od mutebere evo tepam: "cuja" – a kako neš` kad je mala pobijedila na izboru bh. pjesme za pjesmu Eurovizije. Nisam mislio da ću onu noć dugo izdržati ispred TV-a ali ostadoh do kraja… Puk`o me neki lokal-patriotizam, navijam ti ja za Miju Martinu – čak sam i uzalud okreć`o onaj broj za glasovanje i na koncu pobjedi Mija Martina – ne zato što smo navijali za nju nego zato što su uistinu njezina pjesma, njezina izvedba i scenski nastup bili najkvalitetniji.
Stoga, još jednom: čestitke našoj Miji Martini!

SKINI
MIJU (MP3)

show počinje

/ožujak 2003./
20-ti ožujak 2003. godine, Bush puca po Iraku: tradicionalni američki lijek za konfuziju - SPEKTAKL! Da nije u pitanju samo spektakl, u to bi me mogao uvjeriti jedino snažan Sadamov nuklearni i kemijski protuudar. Samo to bi moglo potvrditi kako je uistinu opravdan ovaj atak na Irak.
Inače u prilog teoriji "spektakla" čuo sam prilično objektivnu procjenu jednog vojnog analitičara koji tvrdi da je naivno vjerovati kako se ovaj rat vodi zbog nafte jer je opće poznata činjenica da Amerika i naftaški lobiji zasigurno imaju profinjenije i djelotvornije manipulacijske metode očuvanja primata na području poslova s naftom. Ta još se sjećamo priče oko Bin Ladena i što bi od svega – "poj`o vuk kenjca" ! Nije mi jasno kako bi netko sposoban da organizira i izvede rušenje Blizanaca u New Yorku do dan danas ostao nijem i neaktivan. Istina da postoje snage islamističkog fundamentalizma ali da su toliko jake – sumnjam, no ostaje da se vidi: otvoreni sukob Zapada sa stvarnim terorizmom ili još jedna CNN-ova gladijatorska sapunica?

bravo cro cop

/ožujak 2003./

30. ožujka, Mirko Filipović je o`ladio ovu grdosiju od čo`eka ! Izgleda da Ameri još nisu naučili kako njihov bukadžijiski fazon: "šok i strahopoštovanje" ustvari djeluje kontraproduktivno …
No bilo kako bilo, nek` je njega Filipović oborio i to ne samo na koljena nego što kažu – pao je na guzicu…
Hoće li "šok i strahopoštovanje" isto proći i u Iraku – ne znam ali u ovoj prvoj rundi Bush se razmah`o ko veliki, odmah u početku je nokautirao sudca, a `oće li dofatit` Sadama vid`it ćemo… U svakom slučaju Bush se već obruk`o i ako dobije meč bit će to nategnuta pobjeda na "bodove" ?

obljetnice mo/14-tog

/veljača 2003./
Birvaktile bi na ovaj datum đeca morala ići sa školom na Partizansko polagati karanfile onima koji su 1945. godine ko` biva oslobodili Mostar. Istina je da su tada partizani ušli u grad kao predstavnici pobjedničkih snaga i da se do početka devedesetih godina prošlog stoljeća ta činjenica proslavljala kao dan oslobođenja Mostara no jedina u javnosti prisutna verzija događanja iz tog razdoblja bila su komunistička friziranja povijesti u kojima se lakrdijaški glorificiralo partizane a sotoniziralo one ostale.

Onda se počelo šuškati o Blajburgu – ta je riječ bila nekako opasna ali istovremeno i sveta te se izgovarala skoro kao molitva… Došlo je vrijeme kada možemo sagledati istinu s više strana i kao prilog komentaru o mostarskom 14-tom veljači donosim jedan navod skinut s neke fratarske stranice :
"Prema Mostaru išla je 14. divizija Osmoga dalmatinskog korpusa. Zapovjednik te divizije bio je Stanko Parmać, a ona je 14. veljače ušla u Mostar. Neki su oficiri te divizije došli u franjevački samostan oko 16 sati. S fratrima su lijepo razgovarali i otišli. Na fratre su ostavili ugodan dojam. U sumrak toga dana došao je u samostan Brana Popadić s nekoliko vojnika. Sazvali su fratre u samostanu, popisali ih i ispitivali. A kada su to završili, otišli su iz samostana. Očito je da su trebali nekoga izvijestiti i dobiti upute. Nakon sat vremena došli su ponovno u samostan. Sedmorici su rekli da ih slijede. To su bili:

1. Fra Leon Petrović, provincijal, rođen 1883.,
2. Fra Grgo Vasilj,gvardijan, rođen 1886.,
3. Fra Jozo Bencun, rođen 1869.,
4. Fra Bernardin Smoljan, rođen 1884.,
5. Fra Rafo Prusina, rođen 1884.,
6. Fra Kazimir Bebek, rođen 1901.,
7. Fra Nenad Pehar, profesor na Širokomu Brijegu, rođen 1910.

Ova posljednja petorica nisu bili članovi mostarskoga samostana, nego su bili gosti koji su došli u Mostar radi svojih osobnih poslova. Partizani su ih, odmah na izlazu iz samostana, svezali žicom i tako svezane vodili prema izlazu iz grada, prema Rodoču. Kada su došli do tzv. Čekrka strijeljali su ih i bacili ih u rijeku Neretvu." (http://www.franjevci.info/juga2.htm)

svaka čast

/prosinac 2002./

Čestitke našem ultramaratoncu Aci Golo koji je od Dubrovnika do Čapljine istrčao sjećanje na pokojnog predsjednika Tuđmana…

jaslice

/prosinac 2002./

Na Trgu hrvatskih velikana izgorjele su jaslice, počinitelji su uhićeni a nalogodavci zasad ostavljeni da dovrše svoju verziju suživota na ovim prostorima.

A kad sam razmišljao koju prosinačku aktualnost komentirati, ni slutio nisam da ću morati zanemariti organizirani doček Nove godine (koji zaslužuje svaku pohvalu), niti da ću, evo, samo ukratko iskazati potporu članovima HVIDR-e i obiteljima poginulih pripadnika HVO-a kojima želim da na dostojanstven način istraju u svojim zahtjevima…

studentski sevdah

/siječanj 2003./

Skupina sarajevskih studenata zajedno s pjevačima sevdalinki, uz odobravanja dežurnih branitelja "bošnjaštva", stali su na prvu crtu obrane Pogorelice. Apsurdno je da im se (prema njihovim percepcijama) na putu "pravljenja države" po njihovoj mjeri - ispriječila čak i ovakva FTV koja samo za "hatar" međunarodnoj zajednici drži nešto Hrvata da im čitaju vijesti.
Ovaj, nimalo naivni, pokret za "normalnu" Bosnu i Hercegovinu ustvari je glasnogovornik muslimanske političke elite koja ne odustaje od projekta stvaranja nacionalne države muslimana na području BiH. Kontinuitet takvih nastojanja u proteklom desetljeću verziran je od Republike BiH iz ratnog razdoblja, preko postdaytonskih pokušaja unitarizacije institucije do aktualnih očajničkih poteza kojima se nastoji očuvati friškom tu viziju…

P.S.
Čujem na radiju: SFOR pustio Fijuljanina! Taman da se okuraži ova
čeljad, ne bi li se definitivno iskristalizirali stavovi i ciljevi.

tolerancija?

/siječanj 2003./

Na ovim se našim područjima dio Slavena islamske vjeroispovijedi odnedavno počeo nazivati "bošnjacima"! Ne ulazeći u nakanu i utemeljenost takvog povijesnog presedana, činjenica je da se u duhu "političke pristojnosti" takvo opredjeljenja uglavnom nastoji uvažavati.
S druge strane, kad god ste u "federalnom ozračju" zbog svake se " tisuće i tjedna " diže prašina a da ne govorim o reakcijama na hrvatska obilježja!
Sve to bilo bi dovoljno konstatirati te onda kao takvo i prihvatiti kada se iza svega ne bi jasno naziralo sustavno nastojanje da se u BiH nametne ideja ove novokomponirane nacije po uzoru na projekt predratne "jugoslavenske nacije".
No novi moment je da izgleda ta taktika "ne pije vode" te hvatanje za fundamentalnu slamku nimalo ne iznenađuje a obzirom na aktualna svjetska događanja, najnovije polarizacije prijete da se počnu instinktivno odvijati!

bombastično

/studeni 2002./

Svaka sličnost s procurjelim AID-ovim transkriptima je slučajna…

NATJEČAJ: U cilju očuvanja cjelovitosti BiH hitno se traži srednjovječni Hrvat za ulogu aktivnog sudionika u atentatu na pokojnog doministra Leutara. Uvjeti koje kandidat treba ispunjavati su: državljanstvo BiH, poznavanje hrvatskog jezika, certifikat o rukovanju minsko-eksplozivnim sredstvima i liječničko uvjerenje o suicidalnim sklonostima.

Naravno da će se malo tko javiti na ovakav natječaj ali ukoliko bi Uprava zeničkog zatvora kandidatima zajamčila bezbolan i higijenski siguran prelazak na Islam vjerojatno bi bilo više zainteresiranih. Nemojte me uzimati zaozbiljno niti ako vam kažem kako je nedavni Travnički kongres islamskih ekstremista o kojem se u svijetu više priča nego kod nas, stavljanje točke na " i ", jer objavljivati Džihad narodima Europe je smiješna stvar, uistinu ozbiljno smiješna stvar. Taman pomisliš kako " nema više vila, vilenjaka; babaroga, čarobnjaka… " kad ono oni odnekud banu okuraženi arsenalom degradirajućih predrasuda koje hrane fanatizam.

Zrinjski - Velež

/studeni 2002./

Probat ću u jednu rečenicu natakariti brzi rezime o evoluciji "mostarske raje":

Nekad se u Mostaru nogometaše Veleža nazivalo "rođeni" a glavni navijački slogan bio je "forzza Velež" no budući da je u zadnje vrijeme ta "raja" mutirala u smjeru aktualnih vjetrova, i na ovom susretu gradskih rivala Veležovi navijači su rabili islamističke ratne poklike: "allahu ekber" pred kojima su izbljedila sva ostala, inače uobičajena navijačka prepucavanja.

Stoga je nužno bilo i aktivno sudjelovanje MUP-ovih igrača koji su, iako na nepopularan način, morali odigrati svoje… Pored čestitki Zrinjskom i Ultrasima moram spomenuti detalj koji je mnoge oduševio: Naime, nakon što je pao gol, dio tribina je ponovno zapljeskao ali ovaj put zbog geste jednog od prodavača koji je svoju radost podijelio s ostalim gledateljima počevši besplatno dijeliti sokove - bacajući ih u masu na tribini!

P.S.
Iako sam bio na utakmici tek poslije pisanja ovog osvrta doznao sam da su Veležovi navijači spalili hrvatsku zastavu… Stoga već rečeno dopunjavam konstatacijom kako je i taj čin zajedno s "allahu ekber", mada kao blijeda kopija palestinskih rituala, ustvari javno iskazivanje stavova koji u očajničkoj nedorečenosti trajnog lutanja u potrazi za identitetom, otvoreno naginju islamističkom ekstremizmu – istočnoj verziji fašizma.

rezultati izbora

/listopad 2002./

Zaboga digli` se ko` biva pacifisti: kuku lele – pobijedile nacionalne stranke, pjene od bijesa bulazneći gluposti. Vidi se da su u toj hajci najmanje važne činjenice, danas su rezultati izbora kao temeljni standard demokracije, kojeg bi se trebalo ne samo uvažavati nego ga i cijeniti, nažalost postali tek sporedna stvar! Kod nas je praksa da se smišljenim manipulacijama u ime demokracije gazi demokracija.

Pa i Novi svjetski poredak na koji smo osuđeni, više se ne može nositi sa svojom prepotentno projiciranom idejom liberalizma u funkciji globalizacije. Da je živ kleti Marx koji je svojevremeno religiju nazvao opijumom naroda, siguran sam da bi i suvremenu religiju koju nazivamo demokracijom okarakterizirao na isti način. Jadno je da bh. javnost mora sumnjati hoće li izborni pobjednici postati vlast ili oporba, to je apsurd koji dovodi u pitanje smisao održavanja izbora. Jedan takav ponižavajući postizborni teror Hrvati su već preživjeli te bez obzira na razvoj situacije, sada hladnije možemo promatrati sva ova sekanja…

"e, moj narode..."

/listopad 2002./

Četvrtak večer, 3. listopada 2002. godine,
stadion HŠK Zrinjskog …

Mnoštvo čeljadi – od đuturuma do đece, stvara graju različitih naglasaka u kojoj se razaznaje zajednička nada što ih povezuje.
Dolje na travnjaku hrpa faca s kravatama povremeno prekida pučko veselje nekim ozbiljnim pričama o tome što je bilo i što bi trebalo biti …
Pozitivni naboj koji je napunio stadion doživio je punu satisfakciju kada je u svoje ruke mikrofon jamijo Marko Perković Tomson!

Nezaboravno.

"zna se"

/rujan 2002./

Iako sam sebe uvjeravao da više neću komentirati predizbornu kampanju ipak nisam izdržao…
Da ne započinem odmah s "crnjacima", izdvojio bih nešto lijepo: iznenadilo me da su ove godine barem stabla znatno manje "opterećena" izbornom kampanjom! Doduše, može se naći na stablima pokoji plakat ovih manjih stranaka i kojekakvih pjevaljki ali za pohvalu je nastojanje najjače hrvatske stranke da tijekom ove kampanje (napokon) pokuša što manje unakazi grad plakatima. I stvarno, u šetnji kroz grad još uvijek nisam primjetio nijedan plakat Koalicije HDZ – Demokršćani – HNZ da je zalijepljen na neko stablo. Ciničan prigovor ovoj gore pohvali mogao bi biti: a što je s neobuzdanim nicanjem tzv. džambo plakata ali tako je to – ne može sve biti "potaman"…
No moram nešto i o suhomesnatoj tematici: Kaže onaj "Pili" da će uposliti 350 000 kada dođe na vlast – svašta. Pa bolan lijo Lijane ti si već na vlasti što ne uposli barem 350 ljudi i zar ne znaš da je zajedno s Mesićem ofucan taj fazon, nešto malo skromnije možda bi upalilo?
Hrvati su posebno alergični na velika obećanja a konkretno i povratničke obitelji gnojničkih Hrvata su imale iskustva s neostvarenim obećanjima alijansinih "hrvatskih predstavnika vlasti", kao po pravilu: nakon što su izmamili potpise naivnih na njihove stranačke pristupnice – zaboravila se priča o gredama i ciglama!
Neopterećen obvezom da budem nepristrasan mogu reći da se sve zna i naravno već odavno " ZNA SE " . . .

izbori se

/srpanj-kolovoz 2002./

Razdoblje odmora umara kojekakvim kampanjama, od ove naše predizborne kampanje s kompleksom "već viđeno" preko halabuke na Irak do najfriškije američke mizerije oko potpisivanja "sporazuma" u vezi Haaga, s čime se u javnosti besramno potvrđuje da su skinute maske… Više se ne prikriva raskol Amerike s Europom i već godinama je jasno da je u tijeku klasični imperatorski scenario preuzimanja gospodarske i vojne premoći u svijetu po uzoru na onu, kroz povijest potvrđenu kao uspješnu, taktiku rimskog carstva: tzv. Rimski mir, prema kojoj bi se vojno okupiranim područjima nudilo jamstvo mira pod rimskom čizmom uz istovrmeno "toleriranje" lokalnih kulturnih i religijskih specifičnosti… ne zvuči li vam poznato?!
A gdje smo mi tu – pa tu smo na Balkanu i dok god to sami sebi ne priznamo, dok ne prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo i dok ne prestanemo težiti da budemo ono što nismo
bit ćemo izvrsno sredstvo manipulacije! Evo i izbori su prilika za to, dopustiti sebi da podlegneš elokventnim konstrukcijama intelektualnih prostitutki i postaneš sredstvo manipulacije ili pak da potegneš malo sprite-a te dostigneš stanje svijesti: "ne vjeruj pričama – vjeruj instiktu"

pobjeda!

/lipanj 2002./

Mostar je na svoj način proslavio pobjedu Hrvatske...

Staro i mlado izašlo na ulicu, netko je jednostavno iznio osmijeh a netko se prepustio euforiji dok je mnoštvo dresova, zastava i ostalih navijačkih rekvizita stvorilo, čini mi se, ljepše ozračje nego na stadionu!

Ali to je bilo sve, reprezentacija se vratila kući a Mostaru
je ostala još jedna lijepa uspomena!

"ludilo..."

/lipanj 2002./

A žege ove… Volio bih da kakvim dobrim pljuskom što prije budem demantiran! Trknem tako malo na Bunicu, kad ono kaže pajdo: dvi marke (2 KM), velim, bolan pa bilo je lani pet kuna – kako to?
Nisam dobio odgovor ali platim 2 KM i moradnem ostaviti auto na suncu jer su u akciji, s meni neshvatljivim ekološkim motivima, posječena postojeća stabala na parkingu. Ali – Bože moj, uspjeh se probiti kroz masu, primjetih tri-četiri tuša i narodnjake po birtijama, bućnem se malo te na karlovačko i bježi kući… ljeto u Mostaru. A što se tiče političke žege i u Alijansi je izgleda velika sparina pa bježi gdje tko stigne, ta odmah se vidjelo da su tu loše razvedene instalacije i da će kad-tad izbiti kuršuz.
Nisam stigao komentirati "smjenu pratara", tj. dolazak novog Visokog predstavnika "međunarodne jadnice", ovog – neznam ni kako se piše, valjda Paddy Ashdown. Iako se trudi da bude strog, nije ni sjena Petrićeve prepotentne arogancije, izgleda mi nekako pitomije ali vidjet ćemo još…

120mm suživota...

/svibanj 2002./

Iako je svibanj započeo obilježavanjem dana pobjede nad fašizmom – onim nacističkim i onim komunističkim, odavanje počasti žrtvama nije završilo samo bolnim sjećanjim na strahote rata, nego je gruba realnost ponovno uzdrmala građane Mostara.
Ni najveći pesimisti nisu mogli slutiti kakvu viziju budućnosti imaju bh. moćnici, na koji način i kakav nam to suživot žele ponuditi oni koji su, nakon potpisivanja "mirovnog sporazuma", nelegalno ali brižljivo uskladištili, taktički rasporedili i navrtanjem upaljača pripremili za upotrebu hrpe granata.
Vrapčići, tvornica duhana, UNIS … vidjet ćemo gdje će se još SFOR "sjetiti da zna" za nelegalna skladišta i kakve će posljedice imati ova, i za naše prilike, senzacionalna i zastrašujuća otkrića.
Prema dosadašnjoj politici "međunarodne jadnice" za očekivati je da će se pravi razlozi i prijeteće nakane ovog – malo je reći skandala, najvjerojatnije amortizirati u javnosti na taj način
što će se kao žrtveni janjci ponuditi imena nekoliko lokalnih faca koje će optužiti za šverc oružja i tako po tko zna koji put odgoditi odgovorno susretanje s činjenicama.

ustavne pro-mjene

/travanj 2002./

Evo bili smo svjedoci još jedne farse, još jednog naivnog pokušaja oblikovanja bih u normalnu državu. Čini mi se da su nakane nametanja ovih ustavnih mjena prvenstveno pokušaj opravdavanja dosadašnjeg i budućeg angažmana međunarodne jadnice u Bosni i Hercegovini a onda usput i diplomatski pokušaj da se barem teoretski izblefira jednakopravnost naroda.
Inače ovo je definitivno utvrdilo položaj Republike Srpske kao samostalne cjeline sposobne da - vidi čuda - naravno na svoj način, riješi konstitutivnost Muslimana i Hrvata u svojoj Republici koju više ne treba stavljati pod navodnike. Stoga ne mislim da su Srbi nezadovoljni a i Muslimani mogu trljati ruke jer sada imaju alibi da su kao nešto učinili za svoj narod Republici Srpskoj dok su s druge strane dobili Federaciju kakvu su željeli.

terorizam po bošnjački

/travanj 2002./

U jednoj od travanjskih tema političke emisije FTV-a: 60 minuta raspravljalo se o terorizmu na bošnjački način i to, čini mi se, prilično objektivno! Baš kad sam pomislio da urednik ove emisije čačka samo po onim temama koje bi javnosti trebale nametnuti mišljenje kako su jedino Srbi i Hrvati krivci za sve zlo što se događalo i događa se u Bosni i Hercegovini, počelo se pričati i o ovoj javnoj tajni…
Poznato je da su se od početka u muslimanske snage infiltrirali mnogi mudžahedini iz islamskih zamalja, no do rušenja američkih Blizanaca međunarodna javnost je bila spremna zažmiriti i zaboraviti sve to, ali kako je sada moderno biti antiterorista tako se i u BiH ozračje promijenilo u nešto za što se nadam da nije tek samo pomodarstvo…
Koliko će to piti vode ne znam, bitno je jedino da se zbog povijesti registrira činjenica kako su u sklopu muslimanskih vojnih formacija tijekom rata a i poslije rata postojale osobe i skupine s dokazanom namjerom i spremnošću da teroristički djeluju na području BiH.

protesti

/ožujak 2002./

Tko se, kako, zašto i zbog čega borio u Bosni i Hercegovini pitanja su na koja svaki narod i svaki pojedinac imaju svoj odgovor te je na tom području nemoguće i nepotrebno generalizirati. Ali već odavno mi je čudan jedan "detalj" koji se rabi u javnosti. Naime riječ je o obiteljima šehida, tj. interesantan mi je pojam šehid s kojim sam se upoznao iz islamske literature, točnije letaka koji su tijekom 1993. godine intezivno dijeljeni, kako pripadnicima muslimanskih vojnih formacija tako i muslimanima u postrojbama HVO-a. U potpunosti poštujem svačija uvjerenja pa tako i islamsko vjerovanje prema kojem se šehidom smatra osoba koja je poginula u borbi za islam i to je O.K. no u korelaciji s bh. stvarnošću automatski postaju upitne uporne interpretacije u dijelu javnosti prema kojima su se upravo ti borci, tj. šehidi iz reda muslimanskog naroda, borili za multietničku i građansku Bosnu i Hercegovinu .
Analizom logičkih postavki ovih tvrdnji dolazi se do zaključka da je jedna od dvije tvrdnje neistinita. Budući da smo sigurni kako šehid jest isključivo borac za islam i sve što islam podrazumijeva, što mogu potvrditi stručnjaci koji proučavaju islam a i sami vjernici, onda slijedi da je neistinita tvrdnja kako su se ti borci mogli boriti za multietničku i građansku Bosnu i Hercegovinu.

upirem prst

/veljača 2002./

Evo upirem prst u one koji bi se trebali osjećati odgovornima za ostvarivanje jednakopravnosti hrvatskog naroda u ovoj našoj, kako to simpatično kaže Milić: "državotvoroj zajednici BiH"…
Znam da su HDZ-u, zbog izbornog inženjeringa i ostalih Petrićevih metoda, uglavnom vezane ruke ali nek se trzaju to im je posao i dužnost: skinuti okove!
Šuška se o nekom kloniranom entitetu i sad ga tepajući nazivaju federalnom jedinicom a Ante Jelavić je pozvao predstavnike stranka s hrvatskim predznakom na usaglašavanje s ciljem izrade prijedloga za promjene ustava.
Iz takvog sastanka možda će se nešto izrodit ali temeljem iskustva što ga imamo s Međunarodnom jadnicom i onim Hrvatima u Alijansi teško da će tu biti nešto konkretno no iznenađenja su uvijek moguća…

eutanazija

/siječanj 2002./

Šireći ovako ruke, Hrvati mogu doživjeti jedino duhovnu obnovu no naivna pokornost neće nam skinuti okove. Ponovno zabranjuju emitiranje hrvatskim radio i TV postajama, ljudi više nisu iznenađeni takvim postupcima naših protektora ali zabrinjavaju samo jalovi protesti izabranih predstavnika hrvatskog naroda. Dosadno je više pozivati se na konstitutivnost hrvatskog naroda i prava koja iz te činjenice slijede jer smo svjedoci kako, svakim danom, zbilja od političkog subjekta Hrvati postaju tek "dekoracija multietičnosi" a tako će i ostati dok naši predstavnici osim žalopojki bez konkretnih inicijativa, ne započnu raditi na ozbiljnim i objektivno mogućim projektima ostvarivanja institucionalne jednakopravnosti Hrvata u BiH.

budi dobar

/siječanj 2002./

Ameri se još uvijek ne usuđuju isfrizirati uspješnost ovog vojnog pohoda na Afganistan jer svrgavanjem talibanskog režima i uništavanjem te jadne zemlje nisu postigli glavni cilj uhićenje Bin Ladena. Amerika se definitivno razobadala, sve glasnija su nagađanja o sljedećim metama: Irak, Somalija…

To sigurno ne vodi rješavanju problema terorizma u svijetu ali logično je da toleriranje ove američke arogancije okuraži lokalne imperatoriće i dadne im alibi za daljnje degradiranje ideala demokracije. U takvom ozračju koje je učinilo da međunarodna javnost ogugla, pri razmatranju jauka obespravljenih moćnici su osakaćeni brigom za "više ciljeve", tj. brigom za idolopoklonstvenu potporu globalnom američkom mahnitanju.
Stoga je teško povjerovati da će nekoga impresionirati različite interpretacije demokracije u BiH jer je dosadašnje, barem deklarativno, mjerilo traženja istine i pravde zasjenjeno bezuvjetnim, gotovo aparhejdskim, svrstavanjem u one ZA i PROTIV Amerike.

osuđeni na FTV

/studeni 2001./

S početkom emitiranja FTV-a isključen je signal HRT-a, Hrvatima u BiH uskraćeno je pravo da gledaju program iz susjedne, matične države. Lokalne TV postaje reemitiraju različite programe europskih zemalja a ukoliko bi gluho bilo reprizirali štogoć s HRT-a, jake snage IMC-a odmah bi ih kaznili ili pak potpuno ukinuli tu neposlušnu postaju.
I što sada, šuti i gledaj, ako ti se ne svi­đa - pišat pa spavat. Eventualno možeš odšetati do najbližeg mjesta potpisivanja peticije za ovu ili onu HTV. A možda će nas sve to natjerati da se počnemo "uzdati u se i u svoje kljuse" te se uz, hvala Bogu, napokon pokrenuti Dnevni list, potakne i osnivanje televizije bh. Hrvata.

treniranje strogoće

/sudeni 2001./

Nakon milijuna potrošenih dolara u borbi za "Beskrajnu slobodu" i tko zna koliko ubijenih ljudi, u Afganistanu su vidljive posljedice. Jedni slute da je ovo raspad talibanskog režima, drugi su suzdržani, dok talibani izjavljuju da su se taktički povukli iz gradova u koje sada ulaze snage oporbenog saveza. Stoga je za očekivati zanimljive sljedeće činove ove predstave ali je jadno gledati kako "sloboda i pravda" po američkom receptu gaze male ljude, istovremeno podržavajući Sjeverni savez kojeg od ostalih terorista razlikuje jedino činjenica da su trenutačno potrebni hirovitim američkim interesima.

grafit

/listopad 2001./

Krajem listopada na ulicama Žepča osvanuo je grafit:
"BIN LADENE BRATE- UDRI NA HRVATE"

Iz ovog grafita može se iščitati da autor ne poznaje ciljeve Bin Ladenove borbe, a s druge strane grafit odaje predrasude i strahove naših federalnih partnera. Donekle razumijem težnje bošnjačkih političara koji, pod izgovorom da Hrvati i Srbi već imaju svoje matične države, pokušavaju oblikovati BiH kao državu Mulimana - oli ti Bošnjaka! No Bosna i Hercegovina ne može se uspoređ­ivati s Hrvatskom i Srbijom zbog mnogo razloga a na kraju krajeva i to "Daytonsko sveto pismo" reanimiralo je BiH isključivo kao državu tri konstitutivna naroda.
Kad bi postojao čarobni štapić kojim bi se vjerodostojno zajamčila konstitutivnost za sva tri naroda, ova BiH imala bi perspektivu da se pokuša utemeljiti u realnosti i samo tako bi mogla svojim građ­anima ponuditi ono što se od jedne države očekuje.

golijatov usud

/listopad 2001./

Čuo sam da se one američke “Blizance” često uspoređ­uje s Kulom babilonskom!Ima li u toj usporedbi istine, ostavljam vam da sami procijenite, ali mene sva ova hajka na Afganistan podjeća na onu biblijsku klasiku: Davida i Golijata.
Isključujem doslovnu simboliku, ne želim da netko pomisli kako talibanski režim izjednačavam s likom Davida, premda bi se afganistanski narod tu negdje mogao prepoznati!
A što se tiče Golijata tu ne postavljam puno ograda, mislim na agresivnu američku kapanju, mislim na vojno djelovanje koje je, kako kažu "uspješno", ograničeno samo na vojne ciljeve. Budući da je s Amerikancima teško uskladiti terminologiju, oni vjerojatno pod "vojnim ciljevima" podrazumijevaju bolnice, djecu, starce i općenito civile. Golijatov usud je nepredvidljiv ali dugoročno - svima je poznat.

hrvatsko pitanje

/listopad 2001./

Iako se ovaj 7. sabor HDZ-a održavao pod sloganom "ODGOVOR NA HRVATSKO PITANJE" , nikakav odgovor nije ponuđen. Potvrđ­eno je da se odustaje od "Samouprave" a najavljen je povratak u institucije BiH, kažu da će se zalagati za kantoniziranu ili kakvu već državu koja bi jamčila jednak status svim narodima. Sve to fino zvuči ali ne nudi nikakav odgovor nego nove upite. Ne znam jesu li već zaboravili Hrvatski narodni sabor i Referendum te kako misle ostvariti promjenu Ustava ili pak pridobiti predstavnike Međ­unarodne zajednice za novu konferenciju o BiH? No evo OSCE ne želi Jelavića na čelu HDZ-a pa barem ta činjenica jamči zanimljiva događ­anja na ovim našim prostorima a možda će to natjerati HDZ-ovce da preko jezika prelome, da napokon naglas kažu ODGOVOR NA HRVATSKO PITANJE!

napad na Afganistan

/listopad 2001./

Amerikanci kažu kako su započeli napade na Afganistan da bi “iskorijenili terorizam” i ta fraza dosad prolazi kod onih koji igraju na kartu pseće pokornosti ovoj svjetskoj velesili.
No ima i onih koji drugačije misle te za razliku od suzdržanih diplomatskih negodovanja, otvorenu iskazuju neslaganje s američkim napadima.
Svima je jasno da je nemoguće fizički iskorijeniti terorizam te kako će ovi napadi i eventualni napadi na druge islamske zemlje jedino isprovocirati nove terorističke akcije, učvrstiti prkos i obnoviti odlučnost fundamentalista.
Siguran sam da su toga svjesni i u Bijeloj kući ali zašto se onda ovako ponašaju? Možda je to njihova nepopravljiva prepotentnost, nužnost očuvanja SAD-ova rejtinga, instikt taštine ili pak proračunata politička kampanja - svejedno. Ali zabrinjavajuće.

demokracija!?

/rujan 2001./

Je li moguće da se Ante Jelavić uspio izvući od "sarajevskog kadije” bez pritvora i da je OHR-ova komisija izjavila kako je u Aluminiju sve uredu. Što se to doga­đa s Petrićem? Još nismo zaboravili paradiranje okupatorskih snaga po Mostaru - dobro smo upoznali kakvu nam to “demokraciju” pojedinci iz me­đunarodne zajednice pokušavaju nametnuti. Kao opravdanje za takve postupke (najprije Hercegovačka banka a sada su im na nišanu Aluminijski, Elektroprivreda, Pošta i tako redom) koriste se poznatim, ofucanim razlogom: suzbijanje HDZ-ova kriminala!
Kažu da Hrvati u BiH na znaju što je za njih dobro i kako taj narod s plemenskim mentalitetom već deset godina živi u zabludi jer uporno glasuje za HDZ. Takvo ignoriranje volje birača iskazane na izborima i referendumu jasna su poruka Hrvatima s kim to imaju posla. Sazrela svijest naroda materijalizirala se u Hrvatski narodni sabor koji bi trebao biti jamac ostvarenju nacionalnih prava Hrvata u BiH. Budući da nas ne mogu uplaštiti tenkovi i helikopteri u kojima dršću zapadno-europski plaćenici, znamo kako prkos dva podignuta prsta uvijek izbori pobjedu!

terorizam

/rujan 2001./

Ovaj teroristički napad u SAD odnio je puno ljudskih života i osuđ­en je od skoro cijelog svijeta. Neki su, čak i kod nas u BiH, slavili zbog sunećenja Blizanaca. Izražavajući sućut obiteljima poginulih u nastavku se usredotočujem na sam teroristički čin Amerika je odmah počela govoriti o ratu i tako u startu izvrnula činjenice jer ono što se dogodilo jest terorizam a ne rat; razlika je golema a posljedice mogu biti stravične. Eventualni napad na neku od država koje ko biva podržavaju gospodina Ladena možda će zadovoljiti javnost u Americi ali će srušiti već poljuljani ugled novog svjetskog poretka. Takovo emotivno i prepotentno djelovanje protivno je me­đunarodnom pravu. Ukoliko Amerika i ovaj put bude ignorirala UN te izvrši agresiju na Afganistan, to će i formalno potvrditi krajnje licemjerje svjetskog nastojanja na izgradnji mira.
Imamo i mi u Mostaru iskustva, ne samo s ratom nego i s terorizmom, od one auto bombe u Splitskoj do oskvrnuća križa na Humu, pa što sad - trebamo li mobilizirati vojno sposobne i krenuti u rat? Ne, nipošto, ta postoje i drugi načini borbe. No Ameri su ti taki, ali znaju li onu staru "ko s ­đavlom tikve sadi…" To će ubrzo saznati no da ne bi i nama zbog američkog ponosa i nama "tikve pucale o glavu"!