križofobija
/25. svubnja 2004./
Konstantno drukanje "širokih narodnih masa" ovdje kod nas je uobičajena pojava. No u naletu inspiracije autori nerijetko i prekardaše, svjesni kako "profinjene" metode bez konkretnih brutalnosti neće uroditi plodom - plodom, kakvim to plodom? Budući da naslov najavljuje amatersku šetnju kroz psihijatrijsko-religijske fenomene, slobodan sam parafrazirati onu biblijsku usporedbu o "plodovima"...
"Stablo se poznaje po plodovima" - plodovi su krajnji rezultati dugotrajnih nastojanja, od osobne do društvene razine. Naraštaji suvremenika prolistali su kroz razdoblje raspada jednog sustava, krvavo procvjetali u ratu i danas su se već zametnuli sitni plodovi. U procesu zrenja ti zametci mogu zakržljati ili se u punini razviti formirajući bitak svog postojanja: svima prepoznatljiv plod.
Plodovi društvenih skupina su isto tako, neovisnom promatraču lako prepoznatljivi - ne samo po izgledu ili nazivu, nego prije svega po ukusu. Iako nisam apsolutno nepristran, gledajući `sa strane` osjetim gorak okus u ustima kad čitam i slušam vijesti o vandalizmima nad križevima diljem BiH (da se ne bih rasplinuo, ostavljam drugima da pišu o ostalim vandalizmima).
U kršćanskoj tradiciji križ, pored svjedočanstva spasenja, ima (vjeruje se!) i funkciju zaštite od Zlog. Grubo rečeno, prema kršćanskoj "klasici": `Vrag se plaši križa`!
Osobno ne vjerujem da postoji Vrag, Đavo ili Sotona, isto tako ne vjerujem da je netko tko iz mržnje ruši, lomi, spaljuje ili pokušava oskrnaviti križ = isključivo zla osoba, ne mislim da su rušitelji križeva Đavlovi sinovi - dapače, svi smo mi (sve živo) djeca Božja (kako god Ga nazivali, kojim god imenom). Ali plodovi rušitelja križeva su "gorka netolerancija", slijepa isključivost koja odašilje ružnu poruku i to zabrinjava.
U kontekstu "križofobije" bih da spomenem i najavljeno osnivanje nekakve udruge "Josip Broz Tito" u Mostaru, koju se najavljuje kao podsjećanje na: "na najvećeg antifašistu ovih područja - Tita"... Tito me asocira na onu partizansku pjesmu:"Mi nosimo kapu sa tri roga, borimo se protiv (B)boga!". Tito je zapisan u povijesti kao vođa partizanskog pokreta koji se borio protiv fašističke okupacije, on je tada bio antifašista. No veličati to razdoblje njegovog života u kojem je, slažem se, ispravno djelovao a zanemarivati cjelokupnu "sliku" njegovog "lika i djela" – nije fer! Što je to još Tito bio osim antifašista, koja su to još njegova "djela" po kojima ga pamtimo? Evo ovako nasumice da pokušam nabrojati po koje: Blajburg, Dravograd, Inforbiro, Goli otok, Hrvatsko proljeće… Za te njegove podvige (u njegovoj režiji, s njegovim blagoslovom ili barem bez njegovog protivljenja) znala je i znade javnost – stoga je više nego licemjerno nazivati ga antifašistom jer iskreni antifašist cijeli život ostaje dosljedan načelima antifašizma i konstantno se suprotstavlja društvenoj nepravdi, prisili i diskriminaciji a ne kao Tito "iz princa se pretvori u žabu", iz antifašiste u neofašistu klasičnog komunističkog tipa.
Ali gdje je tu u priči o Titu ova "križofobija"? Siguran sam da je i Tito bolovao od nje - no u osnivanju udruge "Josip Broz Tito" u Mostaru, u ovakav vakat, prepoznaje se suptilan križofobični segment, to je još jedan koreografski detalj u ovom cirkuskom šatoru, uvertira pred središnju točku na trapezima za koju je glavni preduvjet povjerenje u partnera…
"Stablo se poznaje po plodovima" - plodovi su krajnji rezultati dugotrajnih nastojanja, od osobne do društvene razine. Naraštaji suvremenika prolistali su kroz razdoblje raspada jednog sustava, krvavo procvjetali u ratu i danas su se već zametnuli sitni plodovi. U procesu zrenja ti zametci mogu zakržljati ili se u punini razviti formirajući bitak svog postojanja: svima prepoznatljiv plod.
Plodovi društvenih skupina su isto tako, neovisnom promatraču lako prepoznatljivi - ne samo po izgledu ili nazivu, nego prije svega po ukusu. Iako nisam apsolutno nepristran, gledajući `sa strane` osjetim gorak okus u ustima kad čitam i slušam vijesti o vandalizmima nad križevima diljem BiH (da se ne bih rasplinuo, ostavljam drugima da pišu o ostalim vandalizmima).
U kršćanskoj tradiciji križ, pored svjedočanstva spasenja, ima (vjeruje se!) i funkciju zaštite od Zlog. Grubo rečeno, prema kršćanskoj "klasici": `Vrag se plaši križa`!
Osobno ne vjerujem da postoji Vrag, Đavo ili Sotona, isto tako ne vjerujem da je netko tko iz mržnje ruši, lomi, spaljuje ili pokušava oskrnaviti križ = isključivo zla osoba, ne mislim da su rušitelji križeva Đavlovi sinovi - dapače, svi smo mi (sve živo) djeca Božja (kako god Ga nazivali, kojim god imenom). Ali plodovi rušitelja križeva su "gorka netolerancija", slijepa isključivost koja odašilje ružnu poruku i to zabrinjava.
U kontekstu "križofobije" bih da spomenem i najavljeno osnivanje nekakve udruge "Josip Broz Tito" u Mostaru, koju se najavljuje kao podsjećanje na: "na najvećeg antifašistu ovih područja - Tita"... Tito me asocira na onu partizansku pjesmu:"Mi nosimo kapu sa tri roga, borimo se protiv (B)boga!". Tito je zapisan u povijesti kao vođa partizanskog pokreta koji se borio protiv fašističke okupacije, on je tada bio antifašista. No veličati to razdoblje njegovog života u kojem je, slažem se, ispravno djelovao a zanemarivati cjelokupnu "sliku" njegovog "lika i djela" – nije fer! Što je to još Tito bio osim antifašista, koja su to još njegova "djela" po kojima ga pamtimo? Evo ovako nasumice da pokušam nabrojati po koje: Blajburg, Dravograd, Inforbiro, Goli otok, Hrvatsko proljeće… Za te njegove podvige (u njegovoj režiji, s njegovim blagoslovom ili barem bez njegovog protivljenja) znala je i znade javnost – stoga je više nego licemjerno nazivati ga antifašistom jer iskreni antifašist cijeli život ostaje dosljedan načelima antifašizma i konstantno se suprotstavlja društvenoj nepravdi, prisili i diskriminaciji a ne kao Tito "iz princa se pretvori u žabu", iz antifašiste u neofašistu klasičnog komunističkog tipa.
Ali gdje je tu u priči o Titu ova "križofobija"? Siguran sam da je i Tito bolovao od nje - no u osnivanju udruge "Josip Broz Tito" u Mostaru, u ovakav vakat, prepoznaje se suptilan križofobični segment, to je još jedan koreografski detalj u ovom cirkuskom šatoru, uvertira pred središnju točku na trapezima za koju je glavni preduvjet povjerenje u partnera…
klaudijo | mostar > > > križofobija
